Novembar

E nije, uopste mi nije namjera da se ponovo nakacim, da lijecim novembarske nuspojave brbljajuci u ekran svoje frustracije i dosadu. Zapravo, ne dosadjujem se. Zapravo, ne znam sta bi prije, zapravo, sve bi, a nista mi se ne da. Kazu drugi, svima je tako, kazem ja, i drugima je isto. I tako mi to,…

Nastavi čitanje →

Dje ste?

Ona dva aviona koja su mi zimus bila potrebna da dodjem do Sarajeva, nisu vise dva. Sad su tri. Kopenhagen, Frankfurt, Zagreb, Sarajevo.   "pa, gdje si ti??? – zatece me, iznenadjeno, pred vratima WC-a. "hm…., evo, cini mi se da sam se sad vidjela u ogledalu!?"   Jel’ Sarajevo, gdje je zimus bilo?

Nastavi čitanje →

Srednji prst

(Bio bi kao i svaki drugi, "normalan prst", da se kojim slucajem rodio na drugom mjestu!)   A ja nisam htjela o tome, vec o ovome. Dok smo cekale da odpocne cirkuska predstava, sjele smo za prvi sto, u prvom redu, u prvoj obliznjoj kafani.Na terasi. Ispred satora cirkuskog, rmpalija.Izasao, pa okupljenoj djeci pokazuje zmije,…

Nastavi čitanje →

dok topovi grme, kosilice sute..

Kad bih sad htjela da pisem po pravilima sricateljskim, bilo bi neizostavno poceti sa uvodom. Preskacem. Vrhunac i kao njegov, opet neizostavni sklop, recimo u ovom slucaju, hipokondrija, nije ni malo inspirativniji. Preskacem. Kraj, zakljucak – da li hipokondricno ili ne, pronasla sam si rep, malo iznad guzice! Smijuri se ti, smijuri! A znam, pocinjemo da zivimo…

Nastavi čitanje →